Pregled stranice
FreeoMovie nosi ime koje zvuči kao obećanje cjelovečernjih naslova, a u imeniku za odrasle vodi se pod oznakom besplatni porno video. To je u ovom trenutku i najkonkretnije što se o adresi može reći: naziv, kategorija kojoj je dodijeljena i dojam da je zamišljena kao mjesto za gledanje gotovih filmova, a ne za pregledavanje kratkih isječaka. Sve iza toga ostaje nedorečeno jer nijedna dostupna stranica ne nudi provjerljiv opis ponude.
Provjera same domene daje jasan, premda oskudan odgovor. Umjesto naslovnice otvara se preusmjeravajuća stranica s kratkom obavijesti da ju je izradio ParkLogic, bez ijednog videozapisa, kategorije ili poveznice na sadržaj. Isti se tekst ponavlja i na adresama koje takva predstavljanja obično koriste – o nama, česta pitanja, pomoć, proizvodi, cijene i uvjeti korištenja vraćaju identičnu poruku. Drugim riječima, ne postoji izvorni dokument sa same stranice kojim bi se karakter usluge mogao potvrditi. Za čitatelja to znači jedno: u ovom trenutku nema ničega što bi se moglo pogledati, a adresa ne otkriva je li riječ o privremenoj pauzi ili o projektu koji je ugašen.
Besplatan pristup u ovoj kategoriji nije marketinška fraza nego opis poslovnog modela. Stranice koje se tako predstavljaju u pravilu puštaju sadržaj bez naplate i bez pretplate, prihod ostvaruju od oglasa, a gledatelju ostavljaju izbor između kratkih isječaka i duljih scena. Neke katalog grade oko studija i poznatih izvođača, druge oko amaterskih snimki i žanrovskih oznaka, a treće oko kombinacije jednoga i drugoga. Za gledatelja je razlika među njima posve praktična: jedan tip stranice drži pažnju brzinom, drugi trajanjem, a treći mješavinom koja se najbolje pokaže na dulje staze. Riječ je, dakako, o općenitim značajkama te vrste stranica, ne o potvrđenim pojedinostima o ovoj adresi – njezina ponuda može ići u bilo kojem od tih smjerova, ili u nijednom, i o tome zasad nema podataka.
Kad netko u ovoj kategoriji traži nešto za pogledati, odluka se obično svodi na nekoliko pitanja: je li katalog dovoljno raznolik da se isti sadržaj ne ponavlja, nudi li cijele scene ili samo odlomke, je li kvaliteta slike ujednačena i može li se gledati bez dugih prekida. Stranice koje u tome uspiju razlikuju se manje po broju naslova, a više po dosljednosti s kojom drže ta mjerila. Iskusniji gledatelji zato rijetko donose sud na temelju jednog posjeta; važnije im je koliko se često pojavljuje novi materijal i koliko se ponuda razlikuje od onoga što su već vidjeli drugdje. Ta bi pitanja vrijedilo postaviti i ovdje, no zasad na njih nema odgovora jer nema objavljenog sadržaja prema kojem bi se provjerila.
Ime nosi dodatni signal. Složenica u kojoj se prepoznaje riječ za film upućuje na to da je težište zamišljeno na cjelovitim ostvarenjima, možda organiziranima po studijima, serijama ili žanrovima, a ne na beskonačnom nizu pojedinačnih isječaka. Takvo čitanje naziva nije potvrda sadržaja, ali objašnjava odakle očekivanja koja se uz ovu adresu vežu. Ako se jednog dana predstavi onako kako joj ime obećava, njezin najjači argument bio bi upravo filmski pristup: mogućnost da se pogleda cijela scena, a ne samo njezin uvodni dio.
Ono što ostaje nepoznato dovoljno je da svaka tvrdnja o kvaliteti, veličini kataloga ili načinu pristupa zvuči preuranjeno. Nema podataka o tome naplaćuje li se ijedan dio sadržaja, koliko videozapisa ponuda sadrži, u kojim se razlučivostima gledaju, postoji li registracija ni kada je usluga pokrenuta. Ništa od toga ne treba popunjavati pretpostavkama, jer se pogrešna slika o ovakvoj adresi stvara upravo tamo gdje se praznina ispuni nagađanjem.
Zato je zasad najkorisnije poći od same adrese i provjeriti vodi li još uvijek na preusmjeravajuću stranicu, jer se tek iza nje može pojaviti stvarni sadržaj. Ako se pojavi, prvo bi imalo smisla razgledati filmski dio ponude – naslove, studije ili žanrove oko kojih je katalog složen – jer upravo on nosi obećanje iz imena. Do tada jedina pouzdana informacija ostaje oznaka kategorije pod kojom se adresa vodi, a sve ostalo čeka da ga stranica sama potvrdi.